Dvije godine su prošle od kada ne odrastam uz najboljeg dedu
MIRKO-MIŠO Ljubomira VULANOVIĆ
Deda, vrijeme prolazi, ja ti krećem u školu ove godine... Volio bih da me još jednom zagrliš, da čujes kako te zovem i da ti zovneš svoju Lulicu... Tata i mama čuvaju sjećanje na tebe, a ja još uvijek skakućem po tvom krevetu... Znam da si me najviše volio, i da me sada čuvaš sa neba.
Budi moj anđeo, a ja ti obećavam da ćeš uvijek biti ponosan na mene.
Tvoj unuk VASILIJE sa tatom i mamom