Moj
TATA
Kad bi znao koliko sam tužna, koliko me duša boli što me ostavi iznenada i ode bez pozdrava. Boli ćutanje, praznina, sjećanje, uspomena... Ne mogu ti riječima opisati koliko mi nedostaješ, tvoja pažnja, ljubav, podrška. Preteško je kad dođem u rod, a nema tebe da me dočekaš, zagrliš, ispratiš...
Svaki dan te pominjemo, a Vlado i Daria ne vjeruju da im se njihov najbolji đed neće pojaviti na vratima, obradovati ih, zagrliti, ispuniti im svaku njihovu želju.
Tata, trudiću se da budem onakva kakvu bi ti volio i kakav si ti bio za nas.
Počivaj u miru! Volimo te!
Tvoja kćerka MAJA sa porodicom