
MIROSLAVKA-MILA PAVIĆEVIĆ
Četiri godine bez tebe, a još uvijek, kad otvorimo vrata, na tren pomislimo da ćeš biti tu – sa osmijehom, sa riječju koja liječi, sa pogledom koji razumije i prije nego što išta kažemo.
Naučila si nas da se ne odustaje, da se voli bez uslova, da se čuva ono što je sveto. I sada, kada tiho izgovorimo tvoje ime, ne činimo to iz tuge, nego iz zahvalnosti. Što smo te imali. Što nas i dalje držiš.
Ne tražimo te u oblacima. Nosimo te sa sobom – u sebi, među nama, tamo gdje pripadaš.
ZAUVIJEK TVOJA,
PORODICA