12. maja, prolaze tri tužne godine, kako je stalo da kuca plemenito srce našeg voljenog

MOMČILA-MOMA Pavlovog VASILJEVIĆA
Nedostaješ najviše Lakiju, Anđi, Stefiju i Zoji, da se igraju sa tobom, da ih obraduješ poklonima, da ih zagrliš i poljubiš. Nama vrijeme ne liječi rane, samo se navikavamo na život bez tebe. Sa ponosom te pominjemo, u najljepšim uspomenama te čuvamo.
Hvala za sve !
Tvoji VASILJEVIĆI