Prolazi najtužnijih 40 dana kako mi te nebo uzelo sebi

MOMIR NENEZIĆ
A ja zaleđena bolom. Dane brojim po tome koliko sam već bez tebe.
Ne može srce da prihvati da mi nećeš doći, da te ne mogu zagrliti, da me nećeš dočekati i ispratiti.
Nedostaješ mi za život. Još mnogo toga smo mogli zajedno zvijezdo moja najsjajnija...
Još se navikavamo na tišinu tamo gdje je bio tvoj glas i na prazninu u onim svakodnevnim trenucima koje smo navikli da dijelimo sa tobom.
Hvala ti na beskrajnoj ljubavi, pažnji i svakom dobru koje si nam pružio.
Putuj zvjezdanim stazama i neka Bog podari vječni mir tvojoj plemenitoj, dobroj duši.
S beskrajnom ljubavlju i neizmjernom tugom: kćerka ALEKSANDRA, zet NIKOLA, unuk LUKA i unuka ANITA







