13. avgusta se navršavaju dvije godine od preranog odlaska moje majke

NATALIJE ĆIRAKOVIĆ
Jedina moja, ne znaš kako boli svaka kafa koju nećemo popiti zajedno...
Svako putovanje na koje nećemo otići, svaki razgovor koji se neće desiti,
svaka radost koju ne mogu podijeliti sa tobom. Znam da si uvijek uz mene,
čuvaš me kad ja ne čuvam sebe, nađeš načina da me utješiš, grliš me u snu
kad god mi zatreba tvoj zagrljaj... ali voljela bih da me samo još jednom
zagrliš na javi.
Nikad ti se i ničim ne mogu dovoljno odužiti.
Spokojno spavaj.
Vole te beskrajno
MIRKA i IVO

