Poslednji pozdrav voljenoj sestri

NATI
Ponoć je Njake, sjećaš li se da sam te tako zvao!
Moja Njaka... više te ne boli, zar ne?
Prestalo je Najo... ne brini, tu sam i dalje... zar misliš da će prestati da nam mirišu one naše lipe?
Zar misliš da nije jedino ljubav tajna između ova dva svijeta?
Onda ne brini, i dalje živiš, živjećeš u svakom dašku vjetra, u svakoj kapi kiše, živjećeš u svakom mom pogledu na neki predivni planinski vrh...
Mili moj, Mišo kako si?
Ne može da umre Najo, nijedan tvoj blagoslov, nijedna molitva ne može da umre,
sve je postalo besmrtno.
Znaš, onog dana, nije mi bilo loše od vožnje, bilo je saznanje da smo izgubili ovu bitku.
Na Liparu Najo, na Liparu...
- Uvelo je cvjeće, odbjego je maj,
a u duši osta ko skrhana biljka,
il ko tužan miris uvelog bosiljka,
jedna teška rada, težak udisaj -
Blagoslovena mi budi, u miru ostaj mi.
Voli te tvoj brat MIRKO