
NATI
Večeras ti opet pišem, večeras riječima na papiru, znaš da ti ja češće tišinom pišem.
Pola je godine kako nisi tu.
Prošlo je Najo ovo tužno ljeto, najtužnija jesen, evo, i zima je tu.
Uskoro i rođendan tvoj dolazi.
Znaš Najo, boli sjećanje na tvoj osmijeh sa poslednjeg.
Boljelo je saznanje i još uvijek boli da ovog neće biti.
Odavno se nisam spuštao u one lipnjake našeg djetinjstva.
Ove jeseni jesam, nekako su boje najljepše tada, vjetar u njima, onaj tihi, nježni, podsjeti na boju tvog glasa... slušao sam tako, kako predivno šušti, nisam te vidio.
Najo, baš kao što Leso nekada davno napisa:
"Kao što danju gori sijalica
koju si zaboravili da ugase".
VOLI TE TVOJ BRAT





