Prošlo je 40 dugih i teških dana bez tebe voljena naša

MAJKO
Smrt nije kad srce stane, smrt je kad moraš da živiš bez onih koje voliš.
Ti si to dobro osjetila. Živimo u praznini neopisivoj, nepodnošljivoj...
Dani prolaze, svaki naredni boli više. Više ne znamo kuda, ni kako.
Kao zidovi bez temelja, stojimo nepomični od tuge.
Ali vjerujemo u
ljubav koju ste utkali u nas Ti, Tata i naša Kaja. Vjerujemo da će ta ljubav
pobijediti i dati nam snagu da jedno drugome i da zajedno našoj djeci
budemo ono što ste vi nama. Oslonac, Sigurnost, Snaga, Vjera, Spokoj i
ljubav bez kraja.
Hvala ti nežnjosti naša, što si zbog nas uvijek bila jaka,
što si nam pružila bezbrižan život pun radosti i ljubavi, uprkos bolesti i
tuzi koju si nosila.
Najviše vas volimo. Do vječnosti.
Tvoji sin VASILIJE i kćerka KRISTINA