Dušo moja

Majčice moja
Danas je trebalo ti mene da ispratiš na put, da čuvaš svoju unučad i da me dočekaš kad se vratim.
Došla sam, ne znajući, da je došlo vrijeme da ja tebe pratim sa ovog svijeta koji te nije štedio.
Podnijela si više nego što bilo ko može da izdrži, i kroz sve to nama bila oslonac,
podrška, ljubav i vjera.
Ti si nas pokretala da moramo da idemo dalje, a samo si ti stajala u mjestu vječne tuge i bola.
Sad te čekaju zagrljaji tvog prvog čeda
i tvoje najveće ljubavi.
Kaja i tata su srećni, tebe više ništa ne boli, tuga te više ne guši, ovaj teški vazduh ti više ne treba.
Zajedno ste gdje duše u miru odmaraju. A mi...
Mi ostajemo prazni, tužni, uskraćeni za tvoju nježnost, brižnost, toplinu i beskrajnu ljubav.
Trudiću se da slijedim tvoje majčinstvo, da svojoj djeci budem uzdanica, onako kako si ti bila nama.
Zauvijek ću osjećati tvoju nježnost i snagu tvoje podrške. Voljeću vas dok god dišem.
Tvoja ćerka KRISTINA, zet BORIS, unučad MATEJ, MONIKA, JAKOV i ISKRA