Četrdeset prokletih dana od kako si nas iznenada napustila

NATAŠA GVOZDENOVIĆ
Tetka moja, još uvijek ne mogu da povjerujem da te nema. Ruka
sama krene, pa te pozovem i pustim poruku. Fališ u svemu, tvoj
glas, smijeh i dolazak. Volim te beskrajno i čuvat ću te u svakom
danu, svakoj uspomeni, u svakoj svijeći koju ti upalim. Za mene
nisi nestala. Osjećam tvoj osmjeh i toplinu kako me prate i
vjerujem da nas gledaš i daješ nam snagu za dalje. Srećna sam
što sam te imala u životu.
Nedostaješ mi tetka i nedostajaćeš
zauvijek.
Tvoja sestrična KSENIJA i zet DRAGAN






