SJEĆANJE na moju voljenu i nikad prežaljenu sestru

NATAŠU V. ĐOKIĆ

Rođenu Marković

Moja voljena sestro, Tvojim iznenadnim odlaskom, ne mogu se pomiriti činjenicom da te nema, a velika bol, tuga i čežnja za tobom je sve jača i jača. Prokleti kovid, koji te je tako brzo odnio, nanio je duboku ranu u mom srcu, koja nikad neće zacijeliti. Danas je pet godina od kad si me napustila, ali svaki dan si bila i bićeš u mom bolnom srcu i tužnom sjećanju. Mnogo mi nedostaješ. Volim te bezgranično. Počivaj u miru moja voljena i nikad zaboravljena sestro. Živjet ćeš u meni dok sam živa.

Neutješna KOKA