Dvije godine bez tebe, voljeni striko
NEBOJŠA PETRANOVIĆ
730 dana bez tvog glasa, osmjeha i raširenih ruku na kućnom pragu. Nema više riječi: ”vi ste moja djeca”, niti tebe da nas okupiš oko sebe.
Ostale su uspomene i neopisiva bol što smo uskraćeni za tvoje prisustvo.
Znamo da tamo gore si ponosan na nas, da se raduješ svim našim pobjedama, i da ti je srce puno za sve ono što dolazi, a čega si za života željan ostao.
Hvala ti na svemu dobri naš, na tome što si nam svuda za ponos, što smo odrasli uz dobrog čovjeka i domaćina, što si bio mnogo više od strica i što si cio svoj život posvetio nama.
Zbog tvog preranog odlaska, nismo uspjeli da ti se odužimo za sve, ali ti obećavamo da ćemo nastaviti tamo dje si ti stao, i da ćemo pokušati da bar dio onoga koliko si ti to bio, budemo dobri ljudi, toliko ti dugujemo.
Nek te u tišini tvog vječnog mira prati naša neizmjerna ljubav i poštovanje, jače od vremena i zaborava.
Živis, dok mi živimo.
Najviše te vole: IVO, BLAŽO, MARIJANA i IVANA