Ostala je tišina ovih 5 godina brate

NEBOJŠA PETRANOVIĆ

Kada su te nosili u tvoj novi dom tad sam znala da te neću više zagrliti, osjetiti toplinu tvog zagrljaja.
Samo je crna zemlja ostala između nas.
Još uvijek brate gledam vrata kao da ćeš ući, još uvijek u tišini pričam s tobom.
Ne molim više brate da se vratiš, znam da te sada čuvaju naši roditelji, samo mi dolazi u snove da te vidim i da čujem tvoj glas, da osjetim tvoj zagrljaj.
Ne daj da te izgubim u svom sjećanju jer tamo još uvijek živiš.
Jednog dana ćemo se opet sresti brate, do tada ću te čuvati u svom srcu.

Sestra NATAŠA sa porodicom