Pola godine od smrti našeg voljenog. Brate moj jedini, beskrajno tople duše i srca punog ljubavi, našao si mir. Uvijek te nosim u srcu, svakog dana, u svakoj misli, svakom dahu

NEBOJŠA Radislava ĐUROVIĆ
Prolaze dani, a bol ne! Brate moj jedini, nije trebalo da bude ovako, ali Bog je tako htio, a on za sebe uzima najbolje.
A bili smo tako srećni, brate moj jedini. Kako da živim od uspomena, kako sestra da čeka praznike i vikende kad znam da mi nećeš doći?
Kako tvom Naletu prvi put nisi čestitao rođendan, Ceci i Gilu nijesi čestitao na važnoj odluci? Kako, kako? Znam, brate moj, da si ponosan na njih.
Počivaj sa našim divnim roditeljima i neka vam Bog podari mir. Znam da si otišao srećan!
Oprosti mi, brate moj jedini, ako ti suze sestrine remete mir!
Voli te tvoja sestra, beskrajno nedostaješ!
Volimo te,
sestra NATAŠA, sestričina MARINA, sestrić MARINKO i zet MOMO