Poslednji pozdrav našem dobrom, mladom, lijepom i milom
NEBOJŠI Velimirovom VOJVODIĆU
Od strica RADISLAVA, strine ŽELJKE, brata FILIPA, sestara MILICE i ANE.
Posljednji pozdrav, poslato: 04.09.2024.
Vezane čitulje
Sa tugom u srcu javljamo da je dana 29.08.2024. godine u 33. godini preminuo naš voljeni
NEBOJŠA Velimirov VOJVODIĆ
Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Baru dana 31.08.2024. godine od 10 do 15 časova i dana 01.09.2024. godine od 09 do 12 časova.
Sahrana će se obaviti u selu Radomir 01.09.2024. godine u 14 časova.
OŽALOŠĆENI: majka BRANKA, otac VELIMIR, brat NIKOLA, babe SENKA i RADOJKA, tetka RADOJKA, stričevi BOGDAN, RADISLAV i RADOMIR, ujak BRANKO, braća i sestre od stričeva , braća i sestre od tetke, braća od ujaka i ostala rodbina VOJVODIĆ i MILjANIĆ
Umrlica, poslato: 30.08.2024.
Navršava se četrdeset tužnih dana od kada nas je zauvijek napustio naš voljeni
NEBOJŠA Velimirov VOJVODIĆ
Četrdeset dana je prošlo, kao četrdeset sekundi ili četrdeset godina koje nijesi dočekao, naš voljeni Nebojša. A pohitao si da ne navršiš ni trideset i tri godine. I to onako, dvije neđelje pred rođendan. Kao da te je bilo strah da ti ko ne pokvari naum, da te ne spriječi... Naš sine, brate, unuče, sinovče, brataniću, sestriću... Tvoji najmiliji i najbliži, tvoji rođaci, prijatelji, kumovi-svi na jednoj strani, a ti naš Neško, sam-na svojoj strani. Pitamo se, kojoj?Četrdeset tužnih i pretužnih dana, četrdeset dana bez sna, toliko i pitanja, ali odgovora niotkuda.
Dok budemo živi, pitaćemo te i ponavljati - zašto Nebojša? Mislio si da si tvrđi od ljutog krša Radomirskoga? Pa si Radomir izabrao za svoju smrt. Ljuta rano naša i neprebolu.
Četrdeset dana te sanjamo i dozivamo, a od tebe ni glasa. Onog tvojeg tihog, gotovo nečujnog. Ni glasa ni odgovora. A sve mislimo da ćeš odnekud doći, da je tvoja smrt samo snoviđenje.
Pomen, poslato: 04.10.2024.
Nebojša, naša nado izgubljena, tako se mi činimo hrabrim i sve razabiramo da se to nije desilo, da si nam se sakrio, kao one nesrećne noći tvojemu stricu. Ali ne, nijesi nam se sakrio, mi smo te izgubili. Za vječnost. Zar Neško nijesi pomislio, kako ćemo i da li možemo naći utjehu?
Ne tražimo odgovor od tebe, znamo ga - utjehe nema, dok budemo živi. Neško, žestoko si sve nas ucvijelio, a neki prirodni i životni vijek, jednako tome, nemilosrdno preskočio. Hitao si neđe, a?
A đe sine naš mili? U nepovrat, u bezizlaz, u tugu, jad i čemer. Zašto? Nebojša, ako si izabrao bolje mjesto za život, nadamo se tvojemu Vaskrsnuću, pa naše riječi da ćemo uspomenu na tebe vječno čuvati, neka budu naša utjeha, koju ne možemo naći.
U neđelju, 6. oktobra u 10 sati, porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću na Radomiru, koju smo ti opremili mramorom.
TVOJI NAJMILIJI
Pomen, poslato: 04.10.2024.