Dvadeset dvije godine, između neba i zvijezda,
naš ponos

NEMANJA BOROVIĆ

I onda, kad Tvoji snovi, padaju i umiru, hodaj dalje kroz vjetar i kišu, na kraju puta je zvijezda roj, hodaj dalje s nadom u srcu i nikad nećeš hodati sam, sa tobom smo svaki dan i znaj zauvijek si naša java, i najljepši san.

Bol ne prestaje, o Bože kako nam nedostaješ.

MAMA, TATA i SESTRA