Jednoj divnoj mladosti,

NEMANJI BOROVIĆU

Dvadeset tri studen zime nema te, u grudima našim srce tvoje bije, na usnama tvoje ime, u očima toplom suzom sakrivena sva ljepota zornog momka, druga, brata, dobrog sina, dušo nježna, dušo snena, svud te ima...

Nema zore ni svitanja, ni večeri, niti dana,
da ti Neno nisi s nama.

I tako će uvijek biti, da nam više doći nećeš ne možemo prihvatiti do zadnjega našeg dana, kad ćemo se zagrliti.

Tužni i ponosni na vrijeme provedeno zajedno,

MAMA, TATA i SESTRA