BRATE MOJ

NEMANJA ĐUROVIĆ
Šest mjeseci je prošlo, a ja se još uvijek ne mogu pomiriti sa tim da te nema.
I dalje mi
je nestvarno da si otišao i da te više nikada neću zagrliti, čuti tvoj glas i reći ti sve što je
ostalo neizgovoreno.
Nedostaješ mi ti, nedostaje mi sve naše, naši razgovori, naše šale, oni trenuci koje smo
samo mi razumjeli.
Nedostaje mi sve ono što smo imali, a što se nikada više neće
ponoviti.
Tvoj odlazak ostavio je prazninu koju ništa ne može ispuniti i bol koju vrijeme ne briše.
Ipak, živiš sa nama svakog dana, u našim srcima, mislima i uspomenama koje čuvamo
kao najveće blago.
Volim te i nedostaješ mi više nego što riječi mogu reći.
Zauvijek ćeš živjeti u mom srcu,
brate moj.
Tvoja sestra IVANA









