
NIKOLA Dušana BEZMAREVIĆ
Moj PONOSU, moja DIKO!
Ostavi me, Bog najbolje sebi zove.
Tobom sam se ponosila, a imala sam i zbog čega. Časno i pošteno si išao
ovozemaljskom stazom, pružao si ljubav i dobrotu svakom svome a meni
posebno. Bio si spreman uvjek pomoći, svima pružiti ruku kada ti je zatraže.
E moj sine, morao si znati da nijesu svi kao ti, da ima i drugačijih ljudi, ali čisto
srce to ne prihvata.
Zla sudbina ote te od mene, od tvoje porodice, ostavi nas bez zvijezde vodilje,
uze mi očinji vid. Neopisiva je moja bol, tuga, nepresušne su moje suze.
Tvoja majka SLAVKA






















