Kume moj jedini, brate moj odabrani

NIKOLA
Kako da prihvatim da te nema, kada smo tek počeli da živimo? Spojio nas je život, a vezalo nebo kroz svete tajne. Bio si mi svjedok na vjenčanju, ja tebe krstio, i u tebi imao najboljeg prijatelja. Unio si blagoslov u moj dom kada si krstio mog sina. Planirali smo da nam krštavaš svu buduću djecu, ali Bog te uze premladog, jer je tvoja duša bila previše čista za ovaj svijet.
Kosta će odrastati slušajući o svom divnom kumu, a ja ću vječno čuvati uspomenu na tebe. Paziću tvoju porodicu, posebno Ninu kao oči u glavi, baš onako kako bi ti.
Putuj s anđelima, neka ti je laka crna zemlja.
Kum MILOŠ, kuma VANJA, kumić KOSTA RADULOVIĆ

















