Četrdeset je dana od kad nije sa nama naš voljeni

NIKOLA RAKOJEVIĆ
Nidžo naš, zar tebi pomen da pišemo i od tebe da se opraštamo.
Kako i zašto ovo?
Bio si ukras ovog svijeta, ne samo naše porodice. Ljepota i dobrota. Najljepši osmijeh. Vedra i čista duša. Pametan i sposoban. Roditeljima i sestri sin i brat jedinac, veliki oslonac i radost. Nama svima ponos.
Ne postoje riječi kojima možemo opisati ovu tugu. Neke tuge traju vječno. Takva je i ova. Trajaće vječno i naša ljubav prema tebi.
Čuvaćemo te u našim mislima i srcima sve dok ona kucaju.
Krasiš nam sad nebo i tamo sijaš, sunce i zvijezdo najsjajnija naša.
Volimo te svi beskrajno.
Tvoja tetka SLOBODANKA, sestre MILENA i ANA i brat DARKO













































