40 dana je od kada nas je napuštio moj jedini i voljeni brat, ujak i šura

OBRAD PEKOVIĆ
Brate moj, oči moje, kako da prihvatim da sam te zauvijek izgubila i da te više neću vidjeti i da mi više nećeš doći. Ne, brate, ja to nemogu, previše je bola i tuge u mom srcu i duši.
Kako brate da zaboravim tvoju patnju, bol i muke, a mi nemoćni da ti pomognemo.
Trebalo je to preživjeti, a da nam suze ne vidiš. Ne znaš brate kako to boli. Ostali smo bez tvoje ljubavi, oslonca i podrške. Živjećeš vječno kroz sve nas koji smo te bezgranično voljeli.
Pozdravi mi naše roditelje i brata Slavka i kaži im da ih mnogo volim i da mi nedostaju kao prvog dana.
Brate ti si sada u njihovom zagrljaju a ja živim za dan kada ćemo opet biti zajedno.
Sa ljubavlju, ponosom i doživotnom tugom
tvoja sestra SLOBA KRIVOKAPIĆ sa porodicom


















