ZORAN POPOVIĆ

Zoko, godina dana je prošla otkako si otišao, ali te prepoznajem u svakom danu.
U lijepom jutru, u tvojim rečenicama koje nesvjesno ponovim.
U trenutku kada mi treba savjet koji si mi znao dati.
Bio si mi kao otac, čovjek koji me je znao razumjeti, koji mi je znao dati pravi savjet onda kada mi je bio najpotrebniji i koji mi je svojim prisustvom ulivao sigurnost.
Hvala ti za sve što si bio u mom životu.
Nedostaješ mi, Zoko. Počivaj u miru, moj iskreni prijatelju, moj učitelju i moj druže.
Živiš u meni, živjećeš dok god živim sve ono čemu si me naučio.

S ljubavlju koja ne prolazi,
tvoji: ANDREJ, MILICA, MAKSIM i MATIJA VUČEKOVIĆ

Navršava se četrdeset tužnih dana od kada nas je napustila naša voljena

DUŠANKA Savova RAŠOVIĆ

Prošlo je četrdeset dana od kada je prestalo da kuca tvoje plemenito i dobro srce, ali nijedan dan nije prošao bez misli na tebe.
Otkako te nema, tišina je veća, dani su drugačiji, a praznina koju si ostavila ne može se riječima opisati.
Nedostaje nam tvoj glas, tvoj osmijeh, tvoja toplina i ona posebna dobrota kojom si znala da uljepšaš svaki naš dan.
Ostala je neizmjerna zahvalnost što smo imali privilegiju da te volimo i da kroz život koračamo uz tebe.
Sve što si nam pružila, svu ljubav, nježnost i pažnju, nosićemo sa sobom zauvijek.
Živiš u našim sjećanjima, u svakom trenutku koji nas podsjeti na tebe i u našim srcima, gdje ćeš zauvijek imati posebno mjesto.
Nedostaješ nam više nego što riječi mogu reći.

TVOJI NAJMILIJI