
ZORAN POPOVIĆ
Zoko, godina dana je prošla otkako si otišao, ali te prepoznajem u svakom danu.
U lijepom jutru, u tvojim rečenicama koje nesvjesno ponovim.
U trenutku kada mi treba savjet koji si mi znao dati.
Bio si mi kao otac, čovjek koji me je znao razumjeti, koji mi je znao dati pravi savjet onda kada mi je bio najpotrebniji i koji mi je svojim prisustvom ulivao sigurnost.
Hvala ti za sve što si bio u mom životu.
Nedostaješ mi, Zoko. Počivaj u miru, moj iskreni prijatelju, moj učitelju i moj druže.
Živiš u meni, živjećeš dok god živim sve ono čemu si me naučio.
S ljubavlju koja ne prolazi,
tvoji: ANDREJ, MILICA, MAKSIM i MATIJA VUČEKOVIĆ












