Poslednji pozdrav mom ocu

PERU SINANOVIĆU
Tata, ja sam ti došla ali po prvi put nisi me dočekao na kućnom pragu. Grlila
sam te, ali tvoje ruke ostale su nepomične. Kad god je bilo teško bio si moj
lijek, a danas si moja najveća rana. Uvijek si mi govorio da sam ja jaka, jesam
tata, ali ti si bio moja snaga i moj oslonac. Ponosna sam na to što sam tvoja
ćerka, jer si svoj život živio časno i dostojanstveno kako si i nas učio.
Vječna ti
slava i tata na svemu ti hvala.
Tvoja ćerka RATKA i zet ALEKSANDAR









