Živote moj,

PETRE
Zakleo se naš zadnji zagrljaj, pogled, stisak ruke, tvoj topao poljubac u obraz koji je slutio kraj. Zakleli se naši nedosanjani snovi.
Zauvijek!
Čuvam te u tišinama. Čuvam te u snovima gdje zaborav ne postoji. Navratiš često. I čujem, doziva me tvoj glas anđela, usne ti osjetim, a ja te zagrlim da ti ne bude hladno.
Pojavi se dašak vjetra, tek toliko da me podsjeti da si tu, da me miluješ, da postojiš.
A duša, duša mi je ostala tamo gdje je tvoje srce zadnji put osjetilo da je živo. Žalim što to nije bilo u mom zagrljaju.
Da mi je da mi se vratiš, da me još jednom zagrliš, da mi zapjevaš.
Kako ćemo nas dvoje izdržati ovo nedostajanje? Bez tebe više nijesam ista. Ništa više nije isto.
Volim te.
Zauvijek tvoja EKA