
PETAR PEKIĆ
Prvi rođendan bez tebe... a mi i dalje čekamo da se vrata otvore i da tvoj glas ispuni kuću.
Na ovaj dan bi nas grlio jače nego inače, smijao se s djecom, bio onaj isti – nježan, topao, naš.
A sada… sada je to dan koji boli.
Dan kada je tišina glasnija od svega.
Nedostaješ nam. U svakom trenutku. U svemu.
Naučio si nas kako se voli tiho, a najviše.
Umjesto da brojimo 34 svjećice na torti,
danas gori jedna — tiha, usamljena svijeća za tebe.
Plamen joj drhti, baš kao i naše duše.
Srećan ti rođendan, tamo gore...
Na nebu gdje, vjerujemo, anđeli danas pjevaju samo za tebe.
Zauvijek tvoji, a ti naš!
ANA, ANDRIJA, LENA i MIHAILO