RADA VOJINOVIĆ

rođena Čavić

Zvala sam te bratko moj, a sad kako da te zovem tugo moja.
Kako dalje bez tebe, bez tvog anđeoskog lica, beskrajne dobrote, ljubavi i topline.
Moje srce si ranila. Tolika je rana da boli, boli i boli.
Bratko moj, tugo moja, čuvam te od zaborava sve do posljednje sekunde mog života.
Počivaj u miru, anđele moj.

TVOJ BRATKO BUDA, BELI