Dragom ocu i dedu

RADOJE – JORDAN Ristov PEJOVIĆ
Al jedino je seljaku, kad umre,
od Boga dato
da preko reke prenese bogatstvo svoje
pod noktima mrvicu zemlje
svoj znoj, muku svoju i svoje suzno blato.
A u očima nosi čitavu svoju livadu cvetnu
što je milovao i udisao svakoga dana.
I tamo sa one strane duge gde isti su
i gospodari i sluge, kažu,
seljaku se obraduju i preci i sveci
jer ga po tom grumenu prepoznaju
i onu psovku i onaj greh mali mu opraštaju.
Hvala ti oče na svemu,
počivaj u miru.
Tvoja TINA, DANIJEL I DUNJA ❤️


