RADOJKA MIJANOVIĆ

Baba moja, moja sigurna luka, moje utočište i snaga.

Od rođenja pratila si svaki moj korak, bodrila me, bila vjetar u leđa i proživljavala sa mnom sve moje radosti i tuge. Uvijek si bila puna života, nasmijana, živahna do poslednjeg daha.

Moja ljepotice, s tvojim živim, posebnim očima koje su zračile vedrinom i ljubavlju. Toliko si bila puna ljubavi da sam ponekad zaboravljala da te dijelim s drugima, jer si uvijek činila da se osjećam kao da si samo moja. Ali ljubavi si imala za sve.

Nikad neću zaboraviti tvoj poseban osmijeh i svjetlost koju si unosila u svaki trenutak našeg života. Zahvalna i ponosna što sam imala privilegiju da budem tvoja unuka, da doživim takvu ljubav i podršku.

Tvoja JOVANA

Draga naša,

Tetka RUŽICE

Hvala ti što si nam ispunila život toplinom, radošću i ljubavlju.
Zauvijek ćemo te pamtiti i nositi u srcima.

RADOVAN i SAVETA ĐURIČIĆ