Draga moja MAJKO
Četrdeset dana gledam u tvoja vrata,
što stoje odmah pored mojih,
i čekam da se javiš, majko,
iz onih ranijih dana svojih.
U tvome stanu sve je na svom mjestu,
sve bješe isto tog tužnog dana,
ali tvoja fotelja sada bolno prazna stoji,
i u mom srcu duboka je rana.
Umorne noge i hodalica tvoja
završile su tešku bitku ove nade.
Otišla si tiho u Božije ruke,
dok tišina tugu u mom srcu krade.
Legoh mirno te nesrećne noći,
dok je tvoja duša lebdjela nebeskim
putem.
Viđeh u kupatilo tvoje upaljeno
svjetlo,
ne sluteći nesreću u tom kasnom
minutu.
Mislila sam, majko, zaboravila si ga ugasiti,
da si u umorna u svoj krevet legla,
a ujutro mi donese tugu i bol neizrečenu,
kad te u kupatilo nađoh, dok me suza pekla.
I danas se budim s nadom u duši
da je sve ovo samo ružan san.
Čekam da vrata otvoriš i da mi,
kao nekad, uljepšaš dan.
Počivaj u miru, najdraža moja,
neka te u raju anđeli čuvaju.
Vječna ti kuća i utjeha božija,
dok za tobom moje misli tuguju.
LJILJA
