Godina od upokojenja u vječnost moje majke

RADOJKA (Labuda) RAJKOVIĆ
I dalje se ne mogu pomiriti neumitnom stvarnošću da me više neće dočekati vječiti osmijeh na pragu roditeljskog doma.
Nedostaje mi tvoj glas, dodir, miris.
Sve što miriše na toplinu, spokoj i ljubav...
Boli... Ne prestaje... Neće ni prestati...
Kćerka STOJANKA sa porodicom









