Poslednji pozdrav mom voljenom bratu

RADOMIRU BOLJEVIĆU
Dragi brate, vrijeme će prolaziti,
ali moja bol za tobom neće nikada.
Dok budem živa čuvat ću te od zaborava.
Tvoja neutješna sestra OLGA
Poslednji pozdrav mom voljenom bratu

Dragi brate, vrijeme će prolaziti,
ali moja bol za tobom neće nikada.
Dok budem živa čuvat ću te od zaborava.
Tvoja neutješna sestra OLGA
Posljednji pozdrav, poslato: 24.09.2026.

Sa neizmjernom tugom obavještavamo rodbinu, prijatelje i poznanike da je naš voljeni

preminuo poslije teške bolesti, 23. septembra 2026. godine, u 87. godini života.
Sahrana je obavljena u najužem krugu porodice.
Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i sjećanjima.
Počivaj u miru.
OŽALOŠĆENI: supruga STANKA, sinovi SRĐAN i MIRKO, ćerke TANJA i MILICA, sestre RUŽICA i OLGA, snahe MARINA i SNEŽANA, unučad i praunučad, ostala rodbina BOLJEVIĆ i ujčevina RAIČEVIĆ
Umrlica, poslato: 24.09.2026.
Poslednji pozdrav voljenom dedi

Deda, tvoj osmijeh, vedrina i dobrota ostavili su trag u nama koji vrijeme nikada neće izbrisati.
Kažu da od svojih najmilijih naslijedimo nešto, a ja sam od tebe ono najljepše — osmijeh i vedrinu.
S tugom izgovaram ono najteže zbogom, ali te sada nosim sa sobom, u srcu.
Počivaj u miru.
Voli te tvoja ibretnica.
Unuka MARIJA IVANOVIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav, poslato: 24.09.2026.
Poslednji pozdrav
voljenom ocu

Toliko je uspomena, riječi i trenutaka koje sada nosimo u sebi, a za koje znamo da ih vrijeme nikada neće izbrisati.
Teško nam je da prihvatimo da te više nećemo čuti, vidjeti i zagrliti. Ali znam da ljubav koju si nam dao ne odlazi sa tobom, ona ostaje u nama, zauvijek.
Hvala ti za svaki osmijeh, svaku riječ i svu ljubav koju si nam pružao.
Počivaj u miru, a mi ćemo te čuvati u srcu.
Ćerka MILICA PAJOVIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav, poslato: 24.09.2026.

Voljeni naš, duga i opaka bolest bolest otrgnu te od nas ali ne i iz naših srca. Tvoja neizmjerna ljubav koju si nam nesebično davao, tvoja dobrota, visoki moralni principi bit će uvijek svetionik i vodilja kroz naše živote i zauvijek će ostati urezani u našim srcima.
Neka ti je laka crna zemlja voljeni naš, nikad te nećemo zaboraviti, počivaj u miru.
Tvoji: sin SRĐAN, snaha MARINA, unuk MILAN, unuke JELENA i MILENA, praunučad ALEKSA, HANA, ANDREJ, KATJA i UROŠ
Posljednji pozdrav, poslato: 24.09.2026.

Dragi moj oče, mnogo sam te volio.
Kako su godine prolazile, a naročito otkako sam se oženio, postajali smo sve bliži.
Bio si mi podrška, oslonac i moj najbolji drug.
Bio si čovjek mekog srca, omiljen u narodu i uvijek spreman da se nađeš pri ruci i pomogneš drugome. Meni si puno pomagao u poslu i u životu, onako kako samo pravi otac može svome sinu - bezgranično, iskreno i bez ikakvog uslova.
Uvijek si bio nasmijan, pozitivan, vedar i spreman za šalu. Sa tobom je svaki razgovor imao toplinu, a svako druženje posebnu vrijednost. Kako su godine odmicale, naša veza je postajala sve jača. Nadao sam se da će naše druženje trajati još dugo.
Nažalost, teška bolest te je otrgla od nas. Više od godinu dana borili smo se zajedno protiv nje. Ja, moj brat Srđan, moje sestre Tanja i Milica, kao i moja supruga Snežana, bili smo uz tebe svakoga dana, nadajući se da ćemo je zajedno pobijediti.
Ipak, bolest je na kraju bila jača. Vjerujem da se dragi Bog smilovao i uzeo te k sebi, gdje si konačno našao mir i spokojstvo.
Tvoji voljeni unuci, Petar i Luka, ispunili su ti želju da dođu iz Slovenije i budu uz tebe tokom posljednjih dana. Puno su te voljeli i bili snažno vezani za tebe. Nikada neće zaboraviti ljubav, pažnju i toplinu koju si im svakodnevno pružao.
Snežana te je voljela i poštovala kao svoga oca. Znamo mi koliko si to zaslužio.
Počivaj u miru, moj dragi oče.
Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima, mislima i sjećanjima.
Tvoj sin MIRKO, snaha SNEŽANA i unuci PETAR i LUKA
Posljednji pozdrav, poslato: 24.09.2026.