RADOMIR S. BOLJEVIĆ

Dragi moj oče, mnogo sam te volio.
Kako su godine prolazile, a naročito otkako sam se oženio, postajali smo sve bliži.
Bio si mi podrška, oslonac i moj najbolji drug. Bio si čovjek mekog srca, omiljen u narodu i uvijek spreman da se nađeš pri ruci i pomogneš drugome. Meni si puno pomagao u poslu i u životu, onako kako samo pravi otac može svome sinu - bezgranično, iskreno i bez ikakvog uslova. Uvijek si bio nasmijan, pozitivan, vedar i spreman za šalu. Sa tobom je svaki razgovor imao toplinu, a svako druženje posebnu vrijednost. Kako su godine odmicale, naša veza je postajala sve jača. Nadao sam se da će naše druženje trajati još dugo. Nažalost, teška bolest te je otrgla od nas. Više od godinu dana borili smo se zajedno protiv nje. Ja, moj brat Srđan, moje sestre Tanja i Milica, kao i moja supruga Snežana, bili smo uz tebe svakoga dana, nadajući se da ćemo je zajedno pobijediti. Ipak, bolest je na kraju bila jača. Vjerujem da se dragi Bog smilovao i uzeo te k sebi, gdje si konačno našao mir i spokojstvo. Tvoji voljeni unuci, Petar i Luka, ispunili su ti želju da dođu iz Slovenije i budu uz tebe tokom posljednjih dana. Puno su te voljeli i bili snažno vezani za tebe. Nikada neće zaboraviti ljubav, pažnju i toplinu koju si im svakodnevno pružao. Snežana te je voljela i poštovala kao svoga oca. Znamo mi koliko si to zaslužio. Počivaj u miru, moj dragi oče. Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima, mislima i sjećanjima.

Tvoj sin MIRKO, snaha SNEŽANA i unuci PETAR i LUKA