Četrdeset dana je prošlo,

RADOMIR Spasoja BOLJEVIĆ
Đede moj mili,
Falilo je danas kada sam ušla kod babe u kuću da me dočeka tvoj prepoznatljiv smijeh.
Bio si čovjek blage naravi, vedrog duha, beskrajno duhovit i širokogrud, neko čiju dušu naslutiš već iz pogleda.
Bio si i ostaćeš najljepši dio mog djetinjstva i odrastanja. Nikad ti neću zaboraviti koliko si me bodrio za moje studije, da si uvjek bio prvi i kad sam se udavala i kada sam izlazila iz bolnice donoseći na svijet tvoje praunuke... Četri puta deda moj.
Ostavio si mi toliko uspomena i lijepih sjećanja.
Nosiću te u srcu dok god me ima.
Volim te puno deda, i čuvaću te od zaborava.
Od tvoje najstarije unuke, ibretnice JELENE sa SAŠOM i tvojim praunucima : ALEKSOM, HANOM, ANDREJEM I KATJOM




 Radomiru-100x130.jpeg )

