
RADOŠ ĐIKANOVIĆ
Sumorno decembarsko jutro, hrabro si ispred mene išao, hrabro sam te i pratila. Nisam ni slutila da te pratim u zagrljaj smrti. 28 dugih dana i još dužih noći borbe za tvoj život i svako jutro novi strah i nova neizvjesnost i mučno pitanje-šta da uradim da te vratim? Borila sam se, ali nisam uspjela. Izvini ako sam kasnila, izvini ako nešto nisam vidjela, izvini ako nešto nisam uradila.
Došla je i crna nedelja, hrabro sam ti kovčeg izabrala. Ti si meni birao haljinice za školu, a ja tebi pokrov. Ne znaš koliko je teško. More suza i opet pitanje-jesam li te iznevjerila?
Gordo jezdi nebeskim carstvom. Gordo si živio, gordo i otišao.
Tata, mirno spavaj jer ja sam budna.
Tvoj stariji Sin - LJUBICA ĐIKANOVIĆ






