Dragi Ujače,
RADOVAN BOŽOVIĆ
Nije davno bilo kad si nas zadnji put, u tvom poznatom maniru nasmijao i po ko zna koji put pričao o slikama iz svoga života koji je bio i težak i neobičan. A onda si utihnuo ostavljajući prazninu bez riječi i pogled sa kojim smo se i oprostili od tebe. Svima si ujače bio prijatelj a samo sebi to nijesi bio. Blagorodna duša koja se cijelog tvog života tražila između vjere i realnosti, vrlo često nije zasluživala nerazumijevanje s kojim si se teško borio. Svoj dar si dao slikama a nama sjećanje na zvijezdu čiji sjaj ćemo vječno pamtiti. Počivaj u tvojoj Zagori za kojom si čeznuo sa onima kojih si se do kraja svoga života s ljubavlju sjećao.
Tvoji: VJERA, RANKO, GORAN, DALIBORKA, BRANKO i DANIJELA