40 tužnih dana je dragom bratu
RAKU DŽOGANOVIĆU
Polovina marta prođe, tebe tužna vijest dođe, da izgubi svog unuka teška rana bez prebola, zadesi nas
sunce moje, da pod starim godinama nosiš ranu bez lijeka, rano bratska dovijeka.
Kraj novembra to je bio, kad si brate odmorio. Zar je nama malo bilo, ti se brata zaželio. Rade jadan
požurio, ne bili brata izbavio il ti rane ublažio. Malo jednog nego dvojicu, a u mjesec obojicu. Jao braćo
sunce moje, izvađene oči svoje.
Vaša sestra MILENA BULATOVIĆ sa porodicom