Dana 27. juna je četrdeset dana otkad nema mog brata

RANKA VUŠOVIĆA

Tvojim iznenadnim odlaskom ostali smo zatečeni i sa velikim bolom gledamo istini u oči. Rale moj, krasile su te najljepše ljudske osobine-plemenitost, učtivost, emotivnost, što govori koliko je kod tebe bilo finoće. Sudbina ti nije bila naklonjena sa tvojom ni naša. Protiv toga se nijesmo mogli boriti. Instinkt majke je najjači i rijetko kad pogrešiv. Došao si na vječni počinak u tvoje Gornje Polje koje si mnogo volio. Takav dolazak ne pamti Gornje Polje. Tako nešto niko ne bi uradio ko zna šta je sramota, i ko ima imalo obraza i časti. Žale rodbina, komšije, prijatelji što te nijesu dočekali onako kako si zaslužio. U tvoju vječnu kuću čekaće te tvoja brojna učena i rijetko nastradala porodica. Neću ih nabrajati, ali moram pomenuti moju Ljubu, moju ljepoticu, moju voljenu sestru. Zahvaljujemo se svima koji su došli kući, poslali čitulje, telegrame, zvali telefonom da bi podijelili bol sa nama. Dragi moj Rale, posjetićemo tvoju vječnu kuću i po našem običaju poći da popijemo čašu rakije za tvoju neiskvarenu, blagorodnu dušu. Neka tvoja duša caruje, moj voljeni brate.
Školi "Branko Božović"-Podgorica, u kojoj si radio, prilažemo 500 eura. Svjesna sam prolaznosti života, ali se sa tugom teško boriti.

Tugujem i bolujem, sestra BUDA