Godina i po je prošla od odlaska moje voljene supruge

RATKE ŠUNDIĆ
Mila moja,
Nijesam ti se javljao jedno vrijeme jer tugom zbog tvog odlaska nijesam mogao da remetim moju sreću i radost zbog dolaska na svijet našeg prvog unučeta Đurađa, koji je kao najveći božji dar došao i dao smisao mom življenju. Kako bi tek ti bila, srećna da si to dočekala. Ali ne brini, voljeću ga za nas oboje.
Voljena moja.
Danas, na 13. avgust, morao sam ti se javiti, jer danas je dan našeg vjenčanja, pa kako ne mogu da te zagrlim i poljubim, suzama moram da obilježim ovaj dan.
Nadam se da si malo odmorila svoju napaćenu dušu, da si pronašla one koje si rodila i kojih smo željni ostali, i da ih sada majčinski čuvaš i njeguješ kad sudbina nije dala da to činiš u ovozemaljskom životu.
Ne brinite, zauvijek ću vas nositi u ovoj polovini srca koja plače i tuguje, a onu drugu polovinu moram čuvati za Ðurađa i druge radosti života koji mi je preostao.
S ljubavlju, ŠĆEPAN







