Poslednji pozdrav najdražoj
ROSI RADMANOVIĆ
Kad riječ zastane u grlu, a suza pronađe put, tišina govori najglasnije. Dok neki kroz život prolaze ne osjetivši ljubav, iako imaju oba roditelja, ja sam u tebi imala sve. I majku i oca.
I zagrljaj koji liječi i riječ koja vodi.
Bila si moja sigurnost kad je svijet bio nesiguran, moja snaga kad sam bila slaba, moja tišina koja razumije i glas koji me vraća na pravi put.
Hvala ti što si me učila ljubavi,
ali i hrabrosti da je živim.
Ako sam ikada uspjela uzvratiti i djelić svega što si mi dala, ako sam zaslužila makar jedan tvoj ponosni osmijeh, znam da sam na pravom putu.
Volimo te!
JELA, VELIŠA, ANDREJ i MARTINA
