Usnuloj duši mojoj
RUŽA KORAĆ
Ne postoji rok nedostajanju u kome bi isteklo. Niti se mogu sabrati dani u kojima će oni stati.
Razlije se po svim pukotinama bolom naprslog bića. Poremeti orijentir da ne znaš na koju bi stranu da pustiš korak. Pritisne te nesnalaženjem i izmakne vidike.
Čekala sam da mi pošalješ znak. Da me podsjetiš da i kada nisi, da si opet tu... Možda je zrak sunca što se probio kroz oblak. Možda udah, dok dišem za obje...
Bože, prospi s neba jednu veliku svetu riječ, ljudima još nepoznatu, razastri je svuda oko nje,
samo joj tako mogu reći sve... nedostaješ mi... kosmički nedostaješ...
Voli te sestra SPOMENKA