Sa neizmjernom tugom obavještavamo rodbinu, kumove i prijatelje da je dana 17.09.2021. u 73. godini umrla naša draga
rođena Radović
17.09.2021.
Sahrana će se obaviti u krugu porodice 18.09. u 14 časova na gradskom groblju Čepurci.
Kuća žalosti: Bulevar Revolucije 68/31, Podgorica.
OŽALOŠĆENI: ćerke SANJA, LIDIJA, KSENIJA i JELENA, unučad IVA, KAĆA, LUKA i PETAR kao i mnogobrojna porodica KORAĆ i RADOVIĆ.
Umrlica, poslato: 17.09.2021.
Mila moja,
Fališ za cijelu jednu nemjerljivu prazninu sjećanja...
Nekim danima nedostaješ glasom... Naslućujem ti riječi. Osluškujem eho tek da čujem zvuk, da samo zapara vazduh. Pustim da osjetim koliko mi fališ dodirom. Tako bolno fali taj mali dodir, dala bih sebe od sebe tek da prepoznam snagu šake, toplinu i miris kože...
Ponekad se prepustim praznini da je osjetim do kraja. Da me preplavi, pritisne. Pustim čulima da je opipaju i osjete. Koliko je jeziva u svojoj konačnosti. Natjeram se da pogledam koliko je veliko i zastrašujuće " nikad više " ...
Završen je četvrti krug oko sunca bez Tebe. Nismo uspjeli da sačuvamo još Tvojih koraka...
Trebalo je na mnoga mjesta da stigneš, mnogo toga da uradiš, dočekaš, ispratiš...
Preteklo te Milo moje...
Voli te sestra ...traješ...trajemo...dok me ima...
SPOMENKA
Pomen, poslato: 17.09.2025.
Sa nekim tugama se srodiš i ne želiš da ih preboliš.. Prigrliš ih, kroz vrijeme zavoliš... A nisam vjerovala da može tako... Postanu ti neophodne, životne. Osmisle ti dane, zažive tvojim bićem. Počnu sa tobom da traju i trenutak kad ih napipaš iznova te umiri spokojem. Nije to tuga koja se oroči danom kad smakneš sa sebe crninu. Niti je to ona tuga što je zovu žalost...Drugačije ona boli. Uvuče se u čovjeka i pritaji tišinom. Zaživi tvojim dahom, prokrvi ti vene, privije se uz tijelo, obuzme dušu, usadi dubinom u biće. Bez nje to više ne bi bio ti, a sa njom si postao cio. Samo je rasporediš da izdržiš. Razvučeš je po danima. Navikneš da su tu i pritajiš ih sa hiljadu usputnih sreća da bi živio i preživio život. Oblažeš je osmjehom, hraniš pjesmama, dotičeš sjećanjima...
Još uvijek čekam da se oglasiš iznenadnim daškom vjetra. Da te još jednom udahnem duboko i da ispuniš prazninu što je zovu nedostajanje.
Bolno mi fali mali dodir, tek da ti prepoznam toplinu...
Srećan rođendan dušo moja...
Tamo negde visoko, oduvaj sve svećice.
Voli te tvoja sestra svakim udahom pluća, svakim otkucajem srca... Dok me ima.
SPOMENKA
Pomen, poslato: 12.06.2025.
Usnuloj duši mojoj
Ne postoji rok nedostajanju u kome bi isteklo. Niti se mogu sabrati dani u kojima će oni stati.
Razlije se po svim pukotinama bolom naprslog bića. Poremeti orijentir da ne znaš na koju bi stranu da pustiš korak. Pritisne te nesnalaženjem i izmakne vidike.
Čekala sam da mi pošalješ znak. Da me podsjetiš da i kada nisi, da si opet tu... Možda je zrak sunca što se probio kroz oblak. Možda udah, dok dišem za obje...
Bože, prospi s neba jednu veliku svetu riječ, ljudima još nepoznatu, razastri je svuda oko nje,
samo joj tako mogu reći sve... nedostaješ mi... kosmički nedostaješ...
Voli te sestra SPOMENKA
Pomen, poslato: 12.06.2024.
Dobro moje,
Još uvijek čekam da se oglasiš iznenadnim daškom vjetra. Da te još jednom udahnem duboko i da ispuniš prazninu što je zovu nedostajanje. Umjesto da zakoračiš u još jedan krug oko Sunca, odlučila si da odeš ka zvijezdama. Pola mene odnijela si sa sobom zauvijek... Pola sebe, na onaj dan kada smo se rastajale, predala si mi zauvijek. Onako, sestrinski, po pravdi kojom može da se podnese ono poslije. Sad zajedno gledamo sve što mi oko vidi. Zajedno se radujemo svemu što nekada nismo stigle i čekamo onaj ponovni susret kada ćemo da vratimo jedna drugoj, ono što je svaka sebi, na rastanku prigrabila.
Više ništa nije isto. Izmijenila si boju neba. Zaškripala si disanje. Naučih da te branim tugom. Sada te tugom volim još malo više i preko onog što sam znala, a mislila sam da više ne može.
Voli te sestra...
SPOMENKA
Pomen, poslato: 15.09.2023.
Prošla je mučna godina kako živimo bez tebe
Dobra naša Ružice,
Nećemo ti puno pisati, ti si sve napisala i rekla i ostavila trag koji se ne briše, trag koji se prati, čuva i poštuje. Počivaj u miru, u zagrljaju tvog voljenog Miša, jer je tvoje veliko srce i dobra duša to zaslužila.
Dana 18.09. u 11 časova porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću na Čepurcima.
Tvoji: SANJA, LIDIJA, KSENIJA, JELENA, IVA, KAJA, LUKA i PETAR
Pomen, poslato: 17.09.2022.
Godina dana otkad živim bez tebe
Ništa više nije isto, prazan balkon i zaključana vrata me bole više nego prvog dana… Shvatila sam šta je bezuslovna ljubav, majko. Rano je, trebala si još da se raduješ Lukinim koševima, Petrovim peticama… Oprosti što te nisam bolje čuvala. Preteško je slijediti tvoj put, ne zamjeri, ako ne uspijem. Klanjam se svakoj tvojoj sjeni i volim te beskrajno...
KSENIJA, LUKA i PETAR
Pomen, poslato: 17.09.2022.
Dušo moja,
u srcu su mi zarobljeni svi poljupci i zagrljaji koje Ti nisam dala...
Voli Te sestra SPOMENKA
Pomen, poslato: 16.09.2022.
Voljena moja majko
Pola godine od kako nema tvoje topline, ljudskosti i najmilijeg glasa da me pita kako sam, što radim, treba li mi nešto, kad dolazim. Nema te da me zagrliš i ugriješ samo jednim dodirom. Nema mog najplemenitijeg bića. Samo vječita praznina. Živiš u meni jer kako drugačije…
Tvoja JELENA
Pomen, poslato: 11.03.2022.
Voljena majko,
Prošlo je šest tužnih mjeseci od kada nisi sa nama, ni jedan jedini dan bez sjećanja na tebe. Riječi nemaju moć da opišu koliko nam nedostaješ, koliko smo bez tebe nepotpuni i usamljeni.
U nedelju, 13.03.2022. godine u 11 h, porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću na Čepurcima.
Zauvijek tužne tvoje ćerke: SANJA, LIDIJA, KSENIJA i JELENA i unučad IVA, KAJA, LUKA i PETAR
Pomen, poslato: 11.03.2022.
Ti...Ti si posebna moja priča.
Pretvorih se u prah i šapat od kada se to dogodilo.
Pokušavam da usporim tanju kazaljku, da iščitam one minute za koje nam niko nije rekao, kako se naučiti na nedostajanje.
Bez zagrljaja i poljupca odvojih se od tebe. Nisam te se dovoljno navoljela.
Dlanovi mi stoje ispruženi, daj mi ruke da ti prste zagrijem, dok se u milion svitaca raspeš.
Procjep u mislima i bol što je u glavi, noći slijepljene po ivicama svemira, nikako da se isplaču.
Oprosti mi što sam te izgubila.
Bez tebe ne mogu da nađem početak...
Čuvaj mi je nebo...
Voli te sestra SPOMENKA sa porodicom
Pomen, poslato: 11.03.2022.
Dobra moja Ružice,
Bolno je živjeti sa ovom prazninom i tugom, svuda si a ne mogu te vidjeti, ni čuti, ni zagrliti... Čuvam te u dubini duše, u srcu, u snu, u svakoj mojoj misli.
Vole te i beskrajno su tužni tvoji KSENIJA, LUKSIĆ i PETRIĆ
Pomen, poslato: 11.03.2022.
40 je tužnih dana naša voljena
Iskoračila si iz života i otišla tamo gdje više nema bola, ni briga.
Nema više tvoje topline, nježnosti, ljubavi koja je pomjerala planine i stišavala oluje.
Sve tvoje dobro ostaje izvan crnih okvira čitulja.
Nama ostaje vječita tuga i ranjeno srce.
U nedelju, 24.10.2021. godine u 10 časova, posjetićemo tvoju vječnu kuću na Čepurcima.
Nikada te neće zaboraviti tvoje kćerke, unučad i tvoji zetovi
Pomen, poslato: 23.10.2021.
Dušo moja,
tražim put do riječi, ali ta koju bih rekla neizreciva je. Bogatija, toplija, jača, dublja, smisaonija od svih koje znam reći. Blijede su sve riječi i u ovoj pjesmi Tebi, odgovarajuće nema. Ključ je u srcu, sa ljubavlju nemjerljivom, bezvremenom, bezgraničnom. Bogate si mi darove dala, pa mogu živjeti i duže nego što je ljudski vijek.
Kako voljeti, a ne očekivati zauzvrat ništa, kako blagosloviti kada daruješ, kako praštati, kako razumjeti...
Više Ti nijesam potrebna, a Ti meni jesi i bićeš uvijek. Nosim otisak Tvog srca u srcu mom.
Ovo je samo dio pisma upućenog Tebi, koje se ne završava tačkom, nego se nastavlja bezglasnom molitvenom ljubavlju sestre prema sestri.
Voli te tvoja SPOMENKA
Pomen, poslato: 23.10.2021.
