Vilo moja, ružo moja,

RUŽICA OTAŠEVIĆ

Bako moja, mila i nježna, snago i ponosu, 2 godine od kako si nas napustila, a bol je sve jača. Svakim danom mi sve više nedostaješ. Ostavila si veliki trag u mom životu. Nikad te nećemo zaboraviti. Pokazala si mi šta znači biti borac, a prije svega dobar čovjek. Srećna sam što sam te imala i znaj da te ĉuvam od zaborava.
Volim te zauvijek.

Tvoja unuka MILICA