Našem dragom

SAVU MARKOVIĆU
Neke nebeske dirke poželjele su da baš tvoji prsti na njima sviraju najljepše muzičke tonove. Prerano si im pohrlio u susret, a nas uskratio za najdivniju melodiju, tvog tihog prisustva i najsnažnijih bratskih zagrljaja.
Neka naš neprebol ne poremeti tvoj vječni mir.
Zauvijek živiš u nama snagom i dušom,
ljubavlju beskonačnom..
Tvoja sestra OLGA, sestrići ANDRIJA i PETAR i zet VASO SPIČANOVIĆ