Voljena moja bakolina

SEVDA KOVAČEVIĆ
Teško se mirim sa istinom da si me u fizičkom smislu napustila. Jedina utjeha mi je što znam da si sada srećna sa dedom i ujakom. Svaki odlazak u Bjelopavliće mnogo boli, jer nema više moje bakoline da me dočeka i obraduje se onako kako si samo ti to znala.
Volim te! Znam da ne možeš da odgovoriš da i ti mene voliš najviše, ne treba. Ja sve tvoje odgovore znam.
Ti si čuvar mog djetinjstva, a sada si zauvijek moj anđeo čuvar.
Neka ti moje suze ne remete mir, nikada nećeš prestati da mi nedostaješ. Radiću sve da te učinim ponosnom tamo gore.
Vječno zahvalna na bezuslovnoj ljubavi i podršci koju si mi pružila.
Tvoja unuka TIJANA PEŠIČ


