Četrdeset je dana od kad se u vječnost preselila naša mila i poštovana ujna, naša

SLAVICA RADULOVIĆ

rođena Šćepanović
novinarka iz Kosovske Mitrovice

Sa osjećanjem istinske tuge doživjela sam tvoj iznenadni i prerani odlazak. Osjećam grižu savjest što te nijesam mogla ispratiti na poslednje putovanje. Zaslužila si najveće poštovanje i ljubav jer si ti darovala i ljubav i poštovanje našim roditeljima i nama, posebno našoj majci, tvojoj zaovi.Generacijska razlika nije bila prepreka tom odnosu naprotiv, ti nju kao majku, ona tebe kao svoju đecu. Slijedila si odnos našeg ujaka Duška, tvog supruga, čiji odnos je prema sestri i njenoj porodici bio izuzetan. Razumjeli ste njenu tugu čežnju za rodom da joj neko njen dođe, da vas vidi, da se raželi. Prevazilazili ste sve barijere i one rizične za živote vas i vaše djece u želji da joj ugodite, da je učinite srećnom. Vaš dolazak za nas je uvijek bio praznik i nadahnuće. Na temeljima poštovane porodice Šćepanović iz koje potičeš izgradila si se u vrsnog intelektualca, hrabrog novinara, posvećenu ćerku, sestru, suprugu, majku, svekrvu, baku, snahu, ujnu i prijatelja zbog kog je tvoja smrt za sve nas veliki gubitak.
Slava ti i hvala.

RADMILA KAŽIĆ-LALIČIĆ sa porodicom i porodicama pok.sestre STANKE i pok.braće MIŠA i GOJKA