Mojoj majki

SLAVKI

Draga majko, tvoj iznenadni odlazak ostavio je neizbrisivu ranu u našim srcima. Prošlo je četrdeset dana otkako te nema, a bol koju osjećamo i dalje je jednako snažna kao prvoga dana.
Dani prolaze, ali praznina koju si ostavila postaje sve dublja. Vjerujemo da si sada na ljepšem mjestu, mjestu bez bola, gdje vlada mir i vječna svjetlost. Vjerujemo i da nas čuvaš i paziš, kao što si to uvijek činila na ovome svijetu.
Nedostaješ svojoj djeci, unucima, a i tvoje najmlađe praunuke spominju te i traže babu Slajku.
Postoji ljubav koju ni smrt ne može prekinuti.
Ta ljubav nam daje snagu da idemo dalje.

Tvoja ćerka ANA sa porodicom,
s ljubavlju i vječnom zahvalnošću