Godina je dana od kad te nema sa nama

SLAVKO MATIJAŠEVIĆ
Brate mili, suzo moja nepresušna. Žašto? Pitam Boga svaki dan, zašto?
Đe si sad, pitam se gledajući nebo, pa mi se skotrljaš niz lice.
Teško je miriti se sa ovom bolnom istinom pa mi lakše živjeti u nadi da ćeš od nekud nekad doći.
Zamišljam te i vidim svuda, u svakom od nas vidim te pomalo, a najviše u očima naše majke koja lik sina junaka čuva u zenici.
Majka sina a ja brata čuvamo u zenici, neda suza sva od zlata da se oko osuši.
Spavaj ti brate mili.
Sestra SLAĐANA sa đecom



























